“Ne koristi dovoljno svoje potencijale.” Tako kažu učitelji. Roditelji kažu nema koncentraciju, frustriran je. A sama deca? Ona bi najradije da ih svi ostave na miru.

U grupi dece sa ovim problemom, ima dece svih kategorija intelektualnog funkcionisanja, ali većina je u kategoriji proseka ka nadproseku. Ova deca imaju tendenciju da budu druželjubiva, poslušna, retko ometajuća. Njihove porodice su različite, ali većina ima obrazovane roditelje. U ovoj grupi su najčešće zastupljeni dečaci.

Da li su ova deca lenja? Nemotivisana? Dosadno im je? Psiholozi ih opisuju kao nespremne da daju najbolje od sebe, malo pružaju ukoliko treba da ulože bilo kakav napor. Oni će smisliti million izgovora da ne urade domaći zadatak. Izbegavaju da pišu na času i zaboravljaju da urade domaći, i to se stalno i stalno ponavlja. Učitelji su frustrirani i ljuti na njih. Roditelji počinju da rade sa njima. Deca su očajna, samo žele da sve bude iza njih.

Šta se ovde dešava? Čini se da većina dece koja imaju problem u koršćenju svojih potencijala imaju tendenciju da budu zavisna deca. Da li je to urođeno ili naučeno, ali je njima teško da postanu samodovoljni. Njihovo odbijanje da rade sami, njihovo stalno odlaganje izrade domačih zadataka, njihova zaboravnost kada je u pitanju domaći zadatak – sve su to indirektni načini da dobiju pomoć drugih i da ne rade sami.

Ako Vaše dete nije samostalno u radu, Vi ste ga verovatno kontrolisali, pretili mu, kažnjavali ga, uskraćivali privilegije ali sve bez uspeha. Vaše takvo ponašanje je verovatno dovelo do pogoršanja problema. Vaše dete samo želi da ostanete sa njim dok on radi njegov domaći, a upravo to je jedino što ne treba da uradite. Bilo bi bolje za Vas, Vaše dete i nastavnike, da postanete tim i da izgrađujete i podstičete veću samostalnost i nezavisnost Vašeg deteta. Podsetite ga da samostalno rađenje mu daje više slobode, da je on sam svoj šef. Njegove ideje su ispravne. Šta god da Vam kaže, ide sam da radi. Ponudite mu uzore pronalazača koji su smislili svoje najbolje ideje radeći sami. Podsetite ga da čim završi samostalni posao, može da se pridruži porodici ili prijateljima.

Da bi ste podstakli nezavisnost deteta, dajte mu više podrške i pažnje nego drugoj deci. Oni su verovatno osetljiviji na kritiku i osećaju se krivim zbog neadekvatnog postignuća. Vaša uloga roditelja koji im pruža podršku jeste da im podstičete samopouzdanje, podsećajući ih na njihove uspehe, pronađite male načine na koje mogu da steknu osećaj nezavisnosti ( na primer, zadajte mu da završi veoma kratak projekat, neki posao koji ste započeli, ili da uradi neki posao koji je u izdvojenom delu a njegov završetak će kod deteta izazvati osećaj dostignuća i zadovoljstva). Ako niste sigurni da li Vaše dete ima dodatnih problema, razgovarjte sa nastavnikom o njegovom školskom postignuću, konsultujte psihologa u cilju procene kognitivnog funkcionisanja i procene celokupnog razvoja, u slučaju postojanja drugih problema, npr. deficit pažnje.

Na kraju, budite strpljivi. Vi verovatno niste učinili ništa lose, izuzev ako ste uslovili Vaše dete da očekuje, pretpostavlja i zahteva da ste tu u sve vreme. U tom slučaju, Vi bi trebalo da budete poslednji koji ga krivi što je uznemiren kada se udaljite. U isto vreme treba da budete strpljivi, čvrsti i jasni da su domaći zadaci i drugi projekti i obaveze njegova odgovornost. Vi ćete mu pomoći samo na njegov zahtev. Možete mu reći da je nagrada osećaj zadovoljstva i postignuća, koje je samo njegovo i ne mora da je deli ni sa kim. To je njegovo.