Vaspitni stil roditelja obuhvata dva elementa: prihvatanje i kontrolu.

  • Prihvatanje podrazumeva roditeljski trud da se dete razvije u zrelu, samosvesnu, asertivnu ličnost, pružajući mu podršku, aktivno se uključujući u njegove aktivnosti, prepoznajući njegove potrebe i zahteve, te adekvatno i pravovremeno odgovarajući na njih.
  • Kontrola podrazumeva zadatke koje roditelji postavljaju deci, kako bi ih integrisali u porodicu i društvo svojim zahtevima, nadgledanjem, disciplinom i suprotstavlajnjem dečijoj neposlušnosti kao i kontroli dečijih impulsa.

Vaspitni stilovi su:

Autoritativni roditelji

Ohrabruju verbalnu komunikaciju i inicijativu deteta, oni sa detetom zajedno donose zaključke. Prepoznaju svoja posebna prava kao starije osobe, ali i posebna interesovanja deteta; oni prepoznaju trenutne kvalitete deteta, ali postavljaju i standarde za ponašanje ubuduće. Koriste razum, ali i moć da postignu svoje ciljeve. Svoje odluke ne zasnivaju na zajedničkom dogovoru, niti samo na željama deteta, no s druge strane sebe ne smatraju savršenim ili nepogrešivim. Autoritativni stil karakteriše relativno visoka, ali razumna kontrola prilagođena uzrastu deteta. Autoritativno roditeljstvo balansira između toplog učešća i psihološke autonomije, dosledne kontrole ponašanja i visokih razvojnih očekivanja u pogledu socijalne zrelosti i kognitivnih postignuća.

Dete je asertivno, društveno odgovorno i kooperativno

Dete će razviti veštine da se snađe u novim i stresnim situacijama. Ukoliko ga neko zadirkuje znaće da izabere najbolji način reagovanja u takvoj situaciji. Npr., ruganje detetu koje ima problem sa kožnim promenama, „Šugavi, ružni….“, „Nisam ja šugav, ja imam bolest kože i sl.“

Autoritarni roditelji

Imaju visoka očekivanja i zahteve za svoju decu, prvenstveno zato što su netolerantni, sebični i ne ponašaju se adekvatno prema deci. Ovi roditelji su strogi, očekuju poslušnost i pokazuju moć kada se njihova deca nedolično ponašaju. Autoritarni roditelji iskazuju svoje zahteve i očekivanja i ne komuniciraju sa decom o razlozima koji stoje iza tih pravila. Na primer autoritarni roditelji insistiraju „bolje ti je da budeš dobar u školi .., zato što sam ja tako rekao“. Ovi roditelji pokazuju visok nivo očekivanja i kontrole i nemaju dvosmernu komunikaciju sa svojom decom. Autoritarni stil roditeljstva karakteriše visok nivo kontrole i zahteva za zrelošću, sa niskim nivoima brige i jasnoće u komunikaciji. Autoritarni roditelji očekuju apsolutnu poslušnost od svoje dece i često pribegavaju jakim kaznenim merama čim se dete udalji od tog standarda. Svaki dijalog se obeshrabruje sa obrazloženjem da je roditeljska reč poslednja.

Dete je nesigurno, zastrašeno, zbunjeno ili agresivno

Dete će se povući, ćutaće i trpeće ruganje, zadirkivanje ili će biti agresivno i tučom rešavati probleme.

Permisivni roditelji

Popustljivi roditelji, pokušavaju da se ponašaju tako da ne kažnjavaju, već prihvataju i odobravaju impulse, želje i postupke deteta. Oni deci postavljaju manje zahteva za odgovornost u domaćinstvu i uredno ponašanje, ali se u suštini detetu predstavljaju kao pomoćno sredstvo koje će dete koristiti kad poželi, a ne kao aktivno sredstvo odgovorno za oblikovanje i promenu njegovog trenutnog ili budućeg ponašanja. Ovi roditelji dozvoljavaju detetu da uređuje svoje aktivnosti, koliko god je to moguće izbegavaju vežbe kontrole, i ne ohrabruju dete da poštuje standarde definisane od spoljašnjeg sveta. Popustljivi roditelji su više responzivni nego što su zahtevni. Permisivan stil karakteriše niska kontrola praćena niskim zahtevima uz opšte prihvatanje deteta, što za posledicu najčešće ima nisku socijalnu odgovornost i prividnu nezavisnost deteta. Ovaj vaspitni stil karakteriše visok nivo brige i jasnoće u komunikaciji, ali nizak nivo kontrole i zahteva za zrelošću. Popustljivi roditelji dozvoljavaju detetu slobodu u biranju aktivnosti, prihvataju i podržavaju ponašanje deteta i čine malo napora da sprovedu kontrolu nad njim ili da postave standarde ponašanja.

Dete nema sposobnost regulacije emocija, impulsivno je

Zbog preterane zaštite dete u svom repertoaru ponašanja nema usvojene veštine za reagovanje u stresnim situacijama, ono je pasivno, trpeljivo ili impulsivno i agresivno.

Neuključeni roditelji

Nemaju u svom vaspitnom stilu prihvatanje deteta, kao ni očekivanja, zahteve i kontrolu ponašanja.

Dete je uplašeno, bez osećaja sigurnosti, kinji drugu decu, tuče se.

Dete kinji drugu decu, tuče ih pokazujući da je snažno i moćno te mu se druga dece i ne rugaju

“Mešoviti vaspitni stil” poseduje najveći deo roditelja

 

Autor teksta:

Maja Pisarić
Master psiholog i specijalista medicinske psihologije